Ronjgov piše o svojoj klavirskoj improvizaciji koju je, nadahnut, izveo nakon čitanja "Suor Aurore Veronike". Oduševljen je njegovim romanom i piše o svojim osjećajima prilikom i poslije čitanja. Spominje i nepovoljne nacionalne prilike.
Poziva Cara na premijeru svoje drame "Na straži" u Varaždin, te mu objašnjava okolnosti puta i boravka u Varaždinu. U privatnom dijelu pisma informira ga o događajima u obitelji.
Dirnuti i potreseni Carevim člankom "Dva pomena" iz "Glasa Istre", Pean se sjeća s tugom na pogibelju vlastitog brata koji je poginuo u Opatiji/Voloskom, te moli Cara da sazna gdje je pokopan.